Koliko tvoraca blogova podlegne iskušenju da svoj prvi post tako naslovi? Pa, u svakom slučaju sada je jedan više...
Hmm.
Recimo da je ovo jedan mali eksperiment. Iako već godinama pratim Net trendove, to sam uvijek radio iz sigurne udaljenosti. Mislim da je sad vrijeme da uskočim u Web 2.0 revoluciju. Iako, da se razumijemo, ovo radim iz čisto sebičnih razloga - nikad nisam vodio dnevnik, a imam pamćenje kao zlatna ribica. Nadam se ovim udarcem ubiti dvije muhe; držati na jednom mjestu zapis svog života, tako da se za mnogo godina imam na što osvrnuti (vrlo
big picture od mene, ha), i ozbiljno poraditi na svojim mizernim i zakržljalim vještinama pisanja.
Iako je riječ o blogu, zasad ga mislim držati vrlo osobnim. Prijevod: bit će vam dosadno. Ova stranica je uglavnom za mene, i najbolje čemu se možete nadati je povremena lijepa slikica. Iz istih razloga uglavnom sve pišem na hrvatskom. Ako jednom budem imao nešto konstruktivno za doprinijeti diskursu, možda pređem na engleski, ali vjerojatnije je da ću tada jednostavno otvoriti novi blog. Naravno, komentari su slobodni. I'm all about the free speech, man.
Toliko zasad. Vrijeme je da se vratim Wired člancima (točnije
kolumni Clivea Thompsona), završim to, a onda me čeka sređivanje Netvibes accounta (konačno moj vlastiti centralizirani personalizirani portal - ako sve proradi) (može li se Blogger nekako integrirati u Netvibes? Ako može,
ludilo! Samo još ubacim Last.fm i Facebook i Google i... hmm). I onda popunit stihove za
Mother Love Bone, što će me koštati živaca, jer sam stvarno totalno analan sa tim id3v2 tagovima. I ogromnim 480x480 px album artom. Whatever, povijest će pokazati da sam bio u pravu. Eh da, i konačno napraviti neke skice za
Stak naslovnicu časopisa. I srediti papire koji su mi se nagomilali po sobi. I prepisati sve one silne bilješke po papirićima na komp. A čekaju me i seminari - pogotovo PIS. Uf, samo kad se sjetim...
A onda tu negdje i Ekonomika i Operacijski.
Spavanje je u svemu tome očito opcionalno.
OK, čini se da mi ovo kako-tako ide. Update u skoroj budućnosti!
Jedna lijepa šetnja uz more jedno popodne između Božića i Nove godine, sa mobitelom u foto modu. Moj standardni modus operandi slikanja gugolpleksa slika i naknadnog čišćenja još jednom se pokazao adekvatnim nadomjestkom za fotografsko oko kojeg sam, izgleda, pošteđen.
Na povratku par dana opuštanja s Petrom, i onda Invazija Kradljivaca Poda (+čistačice). Doduše, sad kad su radnici završili, mora se priznati da je stan impresivno poboljšao vizualni dojam. Veri najs.
