17 siječnja 2008

Union of the States

Umjereno fini zimski praznici. Istovremeno prekratki (pokupio sam se od kuće više-manje odma') i predugi (ostavio sam Petru samu u Puščinama za Novu godinu, vrlo upitan postupak). Konačno pogledao jedan od onih filmskih klasika koje tretiram kao riblje ulje, u ovom slučaju Jules et Jim. Učinih to vrlo otvorenog uma, među ostalim i zato što sam bio kronično pospan. Dojam... osrednji. Jedna od onih stvari koje ću morati reevaluirati kad budem zreliji (a pošto izgleda da ovim tempom neću nikad sazrijeti pošteđen sam i toga). Portret jednog lijepog muškog prijateljstva uništenog od strane djetinjaste, razmažene, nesigurne žene - jedne od onih koje Francuzi, čini mi se, vole idolizirati kao "tajanstvene i nepredvidljive, Prave Žene". Note to self: check veracity. If confirmed, shirk Frenchwomen.

Jedna lijepa šetnja uz more jedno popodne između Božića i Nove godine, sa mobitelom u foto modu. Moj standardni modus operandi slikanja gugolpleksa slika i naknadnog čišćenja još jednom se pokazao adekvatnim nadomjestkom za fotografsko oko kojeg sam, izgleda, pošteđen.

Na povratku par dana opuštanja s Petrom, i onda Invazija Kradljivaca Poda (+čistačice). Doduše, sad kad su radnici završili, mora se priznati da je stan impresivno poboljšao vizualni dojam. Veri najs.
I da, usput naravno opet hrpa seminara i kolokvija (pogotovo PIS koji me ozbiljno plaši), uz sjenu Ispitnih Rokova. Ne spavam dovoljno. Čitam previše glupih stranica na Internetu. Ne čitam one dobre stranice na Internetu (ali bar čuvam linkove). Hmm. Ne spavam dovoljno. Jesam to već spomenuo? Idem spavati.